Zašto je važno govoriti o prehrani?

Ne treba mi doktor znanosti da mi govori o uravnoteženoj prehrani.

Razgovaram sa svojom bakom iz Iloka neki dan i komentiramo kako ću polako uvoditi svojoj bebi krutu hranu. Govorim joj o hrpetini recepata za bebe koje sam našla, savjeti koje sam dobila, kako ću ovako kako ću onako, kašica ili malo kruća hrana i tako unedogled. Nakon pola sata mog blebetanja, baka me zaustavi i nježnim tonom opomene: „Mihaela, ne trebaš biti doktor znanosti da bi nahranila svoje dijete”. Tu sam se zaustavila, i pitala baku a s čime je ona hranila svoju djecu? Od tolikog izbora danas, čovjek se lagano pogubi.

Zašto danas sve više ljudi pati od poremećaja u prehrani, disfunkcionalnog rada crijeva, oštećenih crijevnih resica, povišenog šećera u krvi? Što se to dogodilo u zadnjem desetljeću da imamo sve više oboljelih od karcinoma želuca, jednjaka i debelog crijeva?

Dok sam pisala završni rad na fakultetu, morala sam pročitati puno literature usko povezane s crijevnom mikrobiotom, prehranom, bakterijama mliječne kiseline i probioticima. Kako se i sama borim s viškom kilograma i opasno velikom željom za slatkim, usprkos mom objektivnom znanju do tada, moj završni rad otvorio mi je um za stjecanje novih saznanja o zdravim, da se tako izrazim, crijevima. Visoki postotak vašeg sveukupnog zdravlja ovisi upravo o vašem probavnom sustavu.

Pa gdje je onda zapelo? Moraš li zaista biti magistar nutricionizma da bi se znao pravilno hraniti?

Kako me kolege sada ne bi krivo shvatile – nutricionizam je ozbiljna znanost.

Na stranicama našeg fakulteta  možete pronaći ovaj opis: „Nutricionizam je primjenjena prirodna znanost o hrani i njezinom djelovanju na ljudski organizam. Istraživanja s područja nutricionizma, osobito zadnjih godina, imaju vodeću ulogu u shvaćanju mnogih procesa vezanih uz prehranu i pojavu bolesti i poremećaja, ali i u shvaćanju uloge prehrane u moduliranju genetskog potencijala pojedinca. Stoga danas nutricionisti imaju sve značajniju ulogu, ne samo kao istraživači, već i kao osobe koje prenose znanstvene spoznaje na sveopću i ciljanu populaciju u cilju očuvanja zdravlja i poboljšanja postojećeg stanja. Osim toga, primjenjuju ih i u kreiranju i proizvodnji nove hrane (novel food) i drugih prehrambenih proizvoda”.

Međutim, voljela bih nadodati i ovo:

Iako je znanost o prehrani kompleksna, vaša prehrana ne treba biti.

Istina je da je nutricionizam ozbiljna, kompleksna znanost. Ali, postavlja se pitanje, zar mi treba nutricionist da mi kaže kako bijeli šećer nepovoljno utječe na moj organizam? Apsolutno sam za stručnjake, ali običan čovjek ne mora znati biokemijske procese koji se događaju u ljudskom organizmu da bi razumio da previše čokolade i slatkog neće povoljno utjecati na njegovu probavu i cjeloukupno zdravlje. Kada smo to od prehrane napravili znanstvenu fantastiku?

Mi se na ovome blogu iz navedenog razloga nećemo baviti nutricioniznom. Znanost ćemo ostaviti znanstvenicima. Ono o čemu ćemo pisati jest prehrana za vrijeme trudnoće i u periodu babinja, kako napraviti tjedni jelovnik, koje namirnice kombinirati s kojima kako bismo izvukli maksimalno iz hrane. Govoriti ćemo vam o važnosti vode, izgubljenim čarima plodova našeg podneblja, važnosti kretanja i vježbanja ali i kvalitetnog odmora.

Ubrzan način života povezan s puno sjedenja u zatvorenim prostorima doveo nas je do toga da smo zaboravili koliko svjež zrak godi našem tijelu. Zaboravili smo uživati u finoj, doma pripremljenoj hrani, dobro začinjenoj. Zaboravili smo kako je ukusan domaći kruh. U mnoštvu namirnica poput amarantha, chia sjemenki i avokada zaboravili smo na proso, kukuruz i ciklu. Jeste li ikada probali muffine s brokulom, prosom i špekom? Ili rižoto od cikle? Začudili biste se koliko je to fino.

Zaboravili smo na važnost žvakanja i uživanja u ukusno pripremljenom obroku. Koliko je važno kada obitelj sjedne zajedno za stol i jede.

Ako ste mislili da sve to ne utječe na vaše zdravlje, nažalost morati ću vas razočarati.